PROKLETIJSKA HRONIKA VII DIO: Konj koji to nije

PROKLETIJSKA HRONIKA VII DIO: Konj koji to nije

Kad prominjemo mitologiju naseg kraja potrebno je navesti i nekada jedino prevozno sredstvo na cetiri noge, konj koji to nije - odnosno magare.  Njega su u medjuvremenu zamjenila prevozna sredstva  na cetiri tocka, ali i magare je evolviralo ovom pojavom. Najpoznatija osobina magarca je njegova pamet, tj. njegova muhanatost, pretjerana tvrdoglavost, bandoglavost i revanje. 
Prije nego rasclanimo ovu osobinu potrebno je naglasiti da postoji i pozitivna tvrdoglavost, tj. dosljednost i ustrajnost i stremljenje ka cilju, bez obzira na usputne petarde i promahe.  No to je jednacina sa dvije nepoznate za nase magarce jer kod njih se radi o pukoj anti-protivnosti, svemu i svacemu, najcesce dobru, koja najcesce proizilazi iz samopodmirijucih i samo-shvatljivih potreba, licnog komformizma, biranju lakseg puta, bez obzira na cijenu. 


Mozda bi i danas kao onomad trebalo prepustiti magaretu da odluci rutu i marsutu, zaobilaznice, olaksice putnog pravca bas onako kako su to nekad cinili stari Rimljani.  Oni bi kroz Prokletije birvaktile pustali magarence ispred sebe da im trasira njalaksi put, i isplatilo bi im se.  Interesantno, rekli su stari, citajuci magarecu cud, da bi svako magare volelo da bude konj i da se atom umislja.  Rimski imperator Kaligula je iz svog bijesa jednom za senatora postavio svoga konja jer nije imao magarca. Taj konj je bio veci senator nego sto je nase prokletijsko magarence ono rimsko magare koje je u stanju da trasira "pravi put" u ovoj nasoj prokletijskoj hronici.  I bas mozda jedini razlog je sto se u ulozi magarenceta osjeca veliko kao konj pa tako gubi osjecaj za vrijeme i prostor.  Znate, ucesljali ga, dotjerali, uhvalili, kupili mu pozlaceno sedlo, polazu mu dobar zob bas kao biranom atu - ali magare uvijek ostaje magare kolko god da ga cesljate, kitite i hranite.  Ono nikada ne moze postati konj - pa makar ga i proglasili ovom plemenitom sortom.  Jedina njegova vrlina u ovoj hronici je sto ponekad namagarci i birane jednoke magarce jer kako rekose stari Grci, u dolini slijepih i jednoki je kralj.


Magarcevo revanje ili njakanje spomenuto je u casnom Kur'anu i kada se desi u tandemu sa kokodacenjem, sto je izgleda prokletijska svakodnevica, oglasava Sejtansku ujdurmu protiv insana od koje treba traziti utociste kod Boga.  Pa nek nam je Bog na pomoci!