Jusuf a.s., njegov prijatelj i ogledalo
Jusuf pita svog prijatelja:
"Kakav si mi dar donio, o prijatelju?“
Doći prijatelju u posjetu bez dara, isto kao otići u mlin bez žita. Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima:
Kakav ste dar pripremili za ovaj susret?
Došli ste pojedinačno i bez ičega, isto onako kao kad ste se rodili.
...
„Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?“, upita Jusuf.
Ovaj se zastidje i poče jadikovati.
„Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti,
šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe.
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik,
ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?!
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir,
ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo.
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru,
jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne.
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo,
da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica.
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica,
o ti, koji si kao nebeska svjetiljka.
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš,
kad vidiš na njemu svoje lijepo lice."
/MESNEVIJA, KNJIGA PRVA, IX POGLAVLJE/
Nema komentara:
Objavi komentar