EL-KEHF, VII: " Sve sto je na zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskusamo ljude ko ce se od njih ljepse vladati. "
Neko od Mekkanskih komšija ispričao je:“Imao sam nekoliko dirhema, i željah ih podijeliti na Allahovom putu (fī sebīlillāh). Čuh tada jednoga siromaha koji taman završi tavvaf, kako govori pritajenim glasom:
‘Gladan sam, kao što vidiš, i golcat, kao što vidiš. Pa šta misliš o tome što vidiš? O Ti, koji vidiš, a Kojeg niko ne vidi!’
Pogledah u njega i vidjeh da ima samo dvije izderane halje, nije ih mogao ni svezati jednu za drugu. Rekoh u sebi:
‘Za svoje dirheme ne vidim bolje mjesto za dati nego njemu.’
Odnesoh mu novac. On ga pogleda, i uze pet dirhema te reče:
‘Četiri dirhema cijena je dva plašta, a trećinu jednog dirhema podijelit ću kao sadaku. Ne treba mi ostatak.’
Potom mi vrati ostatak. Vidjeh ga druge noći, a na njemu dva nova plašta. Nešto mi se odrazi na dušu od njega. Okrenu se prema meni, uze me za ruku, i sa mnom obavi tavvaf sedam puta. Svaki krug napravili smo hodajući po draguljima zemljinoga blaga koji zveketaše pod našim nogama uronjenim do članaka.
Hodasmo po zlatu, srebru, rubinima, biserima, draguljima, a ništa od toga drugi nisu vidjeli. Rekao mi je: ‘Sve mi je ovo dato, no, ustegnuh se od toga. Uzeo sam poderane halje, jer je materijalno bogatstvo ustvari teškoća i kušnja. Opredijeliti se sa ustezanje, to je milost i blagodat za robove.’ ”
Ovim se želi reći da uzimanje više nego što je potrebno novca, najavljuje dolazak iskušenja i smutnje, jer Allah hoće da vidi šta ćeš uraditi s tim viškom. Uzmeš li samo koliko ti treba, obasut će te blagost, stoga nemoj biti nemaran prema dijeljenju i kušnji.
Nema komentara:
Objavi komentar