Dišija Barac

Danas prije nego kazes neku ruznu rijec - Pomisli na one koji ne mogu da govore.

Prije nego se pocnes zaliti na okus hrane - Pomisli na one koji nemaju nista jesti.

Prije nego se pozalis na svoga muza ili zenu- Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

I danas prije nego pozalis na zivot - pomisli na one koji su umrli prerano.

Prije nego se pozalis na svoju djecu -pomisli na one koji zele djecu, ali ih nikad nece imati.

Prije nego sto se pocnes svadjati s onim ko nije pospremio kucu- sjeti se onih ljudi koji zive na ulici.

Prije nego se pocnes zaliti za duzinu puta koji moras preci vozeci- sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.

I kad si umoran i zalis se na svoj posao -sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao.

I prije nego i pomislis da uperis prst u nekoga i pognes ga osudjivati-.
Sjeti se da niko od nas nije bezgrijesan.

I kada te lose misli pocnu bacati u depresiju - Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli: Hvala Allahu ja sam ziv i mogu promjeniti ove stvari!!

"KAD ME VIŠE NE BUDE"

Kad me više ne bude,kad me prekrije zeleno busenje,kad nova jutra zarude,što sam posijala,to ću da poženjem...Na tom putu vel`ke milosti,svoj iman k`o bajrak ću nositi,prosula bih suze od radosti,da znam kako je dženetlija biti...Halali dunjaluče,što te ostavljam,zovu me ahiretske njive,dušu i srce na dlane stavljam,nosim Tvorcu da Mu se dive...I svaka kaplja tvoje krvi,i tvoja to traži duša,da budeš u saffu prvi,zov rajske ptice da poslušaš...Što si posijao,to ćeš da poženješ...ž

" Kada ti telefon ćuti – TO NIJE SAMOĆA.
- To su loši prijatelji…

Kada slušaš otkucaje časovnika – TO NIJE SAMOĆA.
- To je isuviše slobodnog vremena…
...
Kada nemaš nikoga da čekaš – TO NIJE SAMOĆA.
- To je pesimizam…

Kada kradeš komadiće tuđeg života da bi popunio svoj – TO NIJE SAMOĆA.
- To je sumnja u sebe…

Kada nema nikoga s kim možeš da popričaš, a ti započneš razgovor sa samim sobom – TO NIJE SAMOĆA.
- To je bolest…

Kada plačeš po cijeli dan u praznom stanu – TO NIJE SAMOĆA.
- To je depresija…

Kada misliš da te niko ne razumije – TO NIJE SAMOĆA.
- To je egoizam…

Kada hoćeš da zavrištiš od očaja – TO NIJE SAMOĆA.
- To je bol…

Kada misliš da nikome nisi potreban – TO NIJE SAMOĆA.
- To je zabluda…

Samoća je nešto što mi sebi umišljamo onda, kada nam niko ne kaže one dvije kratke reči: VOLIM TE!"ž

RECEPT ZA LJUBAV*:))

Neophodni sastojci:

1 čaša Vjere

4 čaše Ljubavi

3 čaše Dobrote

2 čaše Strpljenja

4 čaše Razumijevanja

5 litara Nježnosti

1 litar Humora

Način pripreme:

Uzeti Ljubav i Strpljenje i pri neprestanom miješanju postepeno dodavati Vjeru dok se smjesa ne izjednači.

Odvojeno u drugom sudu umutiti Dobrotu sa Razumijevanjem i Nježnošću.

Dobijene smjese spojiti u jednu tepsiju, premazati Humorom i lagano peći na sunčevim zracima.

Servirati svakodnevno sa osmijehom.

Prijatno!

 

Onaj ko se nasamo dosađuje, taj ni u društvu nije zanimljiv. ***

I da imaš tisuću polja, odjednom možeš pojesti samo jednu zdjelicu riže; i da imaš kuću s tisuću soba, za odmor ti treba samo jedan krevet.***

Nikako mi nije jasno kako je naš narod toliko glavu okrenuo prema

SIVOM zapadu,pored tako lijepog istoka ,lijepe istočnjačke kulture ,
i lijepog sporog načina života.Mada znam da su i mediji sigurno
utjecali na to.Kada se arapski ,odnosno orijentalni svijet i spomene
na televiziji,
uvijek se pokazuju pustinje,beduini i siromašan narod.Dok kulturu i
pravu ljepotu kriju.Sama se čudom čudim.Šta je to tako lijepo na zapadu?


Prava ljepota se" krije "na orijentu i arapskim zemljama.prava ljepota i kultura
se "krije" u Indiji,Pakistanu , UAE , i mnogim razvijenim arapskim zemljama.



Okupirali su nas akcioni ,trileri,teroristički filmovi puni nasilja , ubistava ,
silovanja, zlostavljanja....Treba li još da nastavim?

Više se ne traže oni lijepi indijski filmovi puni iskrene i čiste ljubavi.
I mi smo čini mi se postali SIVI skupa sa zapadom.***