Pero duše moje bojat će rijeć,pokret i osmijeh što se nećuje*umirena oazom smiraja*ova praška Milostivi ispod nebesa sedam u devletu tvom odiše***
Volim kad u sebi,pronadzem sebe...pa uživam u zrnu vremena i kazujem od kakvih je sve nježnosti satkana duša moja***
Nedaj suzi dalje, ne pustaj ih vise. Ne jecaj! Od tog nista nemas, digni ruke i Allaha zamoli za ovu dusu kojoj se ispit (polaganje racuna) sprema.Ne dopusti da kazu da je steta umrijeti mlad...ne...steta je kad ti dusu uzmu, a s njom nije zadovoljan tvoj Rabb. Znala, reci svima da sam...a ne govori da sam plakao/la, nek misle da sam jaka bio/la...
Ne daj da kazu: "Kako dalje...?", dovom nek se sjete, a hocu osmijeh na licu da vam sja, kad mezar moj medju stotinama drugih nikne iz tla. Reci da sam sretan/a, da je insaAllah, ovako bolje...dunjaluk je varka i lazan sjaj.
koju samo Ti znaš da zaliješ,
koju samo Ti milovati umiješ.
U srcu, Voljeni…raste ruža Tvoja,
i na Tvoju blizinu mene sjeća.
U srcu, Voljeni…raste ruža Tvoja,
i ja rukama lice sklanjam
da u mraku od sobe još više blizinu Tvoju naslutim
i ogromnu ljubav Tvoju osjetim.
Cijelu… cijelu si me u ružičnjak posadio
pa mi zora od Tvog oprosta blista
i svaka noć na bereket Tvoj miriše.
U srcu si mi posadio ružu…koju samo Ti znaš da zaliješ,
koju samo Ti milovati umiješ.
Cvate svakog godišnjeg doba,od rose blista jutrima… i noćima,
i samo ona ne može da uvehne makar cio svijet ostavio mene
i ruke ove bez ičega ostale…
-nebitno je…
jer, ja imam Tebe.
I opet Ti se evo mislima vraćam,
samo Tebe pored sebe osjećam…samo Tebi od kapi rose prepunih ljubavi, čežnje… i suza,piše jedna " BOSANSKA RUŽA".


Nema komentara:
Objavi komentar