11/18/2011

11/17/2011

Mubarek Dzuma

Petkom postoji vrijeme kad se dove uslisavaju

Resulullah, s.a.v.s., veli:

"U petak ima trenutak, musliman ga nece pogoditi trazeci u njemu dobro od Allaha, a da mu to ne dadne. To je kratko vrijeme."(Muslim)

Medju ucenjacima jedno od mnogobrojnih misljenja o odreedjivanju tog vremena javlja se i ovo:

- To je vrijeme izmedju sjedenja imama(na mimberu) do zavrsetka namaza. (Ebu Musa el- eEsari, r.a., prenosi da je cuo od Poslanika s.a.v.s)
Allahu moj, zaista je ovo jutro Tvoje jutro,
ovaj sjaj Tvoj sjaj
ova ljepota, Tvoja ljepota,
ova snaga, Tvoja snaga,
ova moć Tvoja moć
ova čistota, Tvoja čistota.

Allahu ako je moja nafaka na nebu, spusti je,
ako je u zemlji, izvadi je,
ako je otežana, olakšaj je,
ako je daleko, približi je
Istinitošću Svog sjaja, Tvoje blistavosti
Tvoje ljepote, Tvoje snage i Tvoje moći.

Podari mi ono što si dao Tvojim dobrim robovima.

Amin!

Listic papira

Jednog dana, žena sa umornim izrazom na licu, sa sjetom u očima ušla je tiho u jednu radnju.Zamolila je na kasi da joj dozvole da uzme na veresiju nekoliko namirnica.Trgovac je došao i počeo objašnjavati kako oni ne mogu davati stvari na veresiju.Sasvim tiho žena se počela pravdati, imamo sedmoro djece a muž mi je teško bolestan i ne može da radi.Nemamo jednostavno prihoda sada trenutno, a da im je hrana potrebna za djecu.
Trgovac ju je drsko pogledao i rekao:
"Molim vas napustite radnju, mi nemamo ovdje ništa za vas, ne dajemo namirnice na veresiju."
U tom trenutku jedan čovjek koji je stajao u redu na kasi reče:
''Šta god ona treba dajte joj, ja ću platiti.''
Kada je to čuo šef radnje zapita ženu:
''Imate li listu namirnica, šta vam sve treba?''
Ona tiho odgovori:
 ''Da, imam.''
''Dajte mi taj listić, stavit ćemo na vagu i koliko god da je papir težak, ja ću vam dati u namirnicama.''
Žena otvori torbu, zapisa nešto na papir i dade trgovcu. Spuštene glave, položi papir na vagu. Trgovac a i čovjek koji je želio platiti njene namirnice pogledaše u čudu. Vaga se spuštala i spuštala do samog kraja.
''Ne mogu da vjerujem'' reče trgovac.
Počeo je stavljati namirnice na drugu stranu vage, ali nikako da prevagne, papir je još uvijek bivao teži. Stavljao je sve više i više namirnica i na kraju nije više bilo mjesta, ali nikako da prevagne jedan papirić. Napokon, ljut i iznerviran trgovac uze papir, da vidi šta piše. Zaprepastio se kada je vidio da to nije bila lista sa namirnicama, nego dova upućena Allahu te'ala. Na papiru je pisalo:
"Dragi Bože, ti znaš moje potrebe i ja prepuštam sve u Tvoje ruke. "
Trgovac je šuteći pokupio namirnice i pružio ženi.

”…kad je On ucinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio…”




Rekao je Imam Šafija

Na odjeću svoju pazi, jer je odjeća
Ponos, čast i ukras, svakog čovjeka

Iz ''skromnosti'' nemoj, dronjke nositi
Jer Allah dobro zna, sve što kriješ u sebi

Tebi škoditi neće, nova odjeća
Ako se Allaha bojiš, i kloniš se zabrana

A pohabana odjeća, ti neće povećati
Ugled kod Allaha, grješnik vel'ki budeš li

Zašto plačeš?

Kažu da je Rabija stalno bila plačna.

"Zašto plačeš?", upitaše je, a ona reče: "Strah me odvojenosti, plašim se da mi, nakon što sam se zbližila s Njim, na samrti ne bude rečeno: "Nisi Nas Dostojna!"

Pitali su je: "Kada se za roba Božijeg može reći da je zadovoljan?",

a ona odgovori: "Onda kada je na nevolji zahvalan isto kao i na blagodati."

"Ako griješnik učini tevbu, hoće li mu biti prihvaćena?"

Bog je Onaj koji daje da se rob pokaje, pa prihvati pokajanje.

Ako On ne učini da se pokaje, griješnik se neće ni pokajati."